Nakon objavljivanja svoje prve knjige Vrt pram\u010danih figura, Veronika Santo nastavila je s pisanjem, istovremeno se vra\u0107aju\u0107i i ranijim, \u010di\u0161\u0107im \u017eanrovskim oblicima znanstvene fantastike, ali i dalje \u0161ire\u0107i fantasti\u010dki, literarni stil u drugom smjeru svojega pisanja.<\/p>\n
Posljednjih godina Veronika Santo objavljuje pripovijetke i na talijanskom jeziku, sura\u0111uju\u0107i s izdava\u010dkom ku\u0107om Della Vigna iz Milana koja joj je objavila jednu samostalnu antologiju Il giardino delle polene, pripovijetku L’orologio veneziano u antologiji L’orizzonte di Rieman (pripovijetke s temom matemati\u010dkog SF-a) te pri\u010du Natale, 1994. u antologiji Fantasmi di natale… e per tutto l’inverno. Santo je svoje novele nastavila objavljivati u svim va\u017enijim publikacijama u Hrvatskoj, prije svega u Ubiqu, kao i u nekim natje\u010dajnim zbirkama u Hrvatskoj i Srbiji.<\/p>\n
Izlazak njezine druge knjige novela Bijeli vlak na nebu moga grada koja \u010ditateljstvu predstavlja te pri\u010de okupljene na jednome mjestu kao i nove novele, sretna je vijest za hrvatsku knji\u017eevnost, a ne samo za polje fantastike, stoga \u0161to Santo predstavlja rijedak primjer suvremenoga, visoko literarnoga pisanja koje se cijepi na ponajbolje stranice doma\u0107ih fantasti\u010dara i suvremenu postmodernu prozu borhesovskog predznaka. Hibridni oblik fikcije koji je odavna pre\u0161ao granice uskih \u017eanrova, a slabo je \u2013 ako uop\u0107e \u2013 poznat u suvremenoj hrvatskoj knji\u017eevnosti (svjetski su predstavnici China Mi\u00e9ville, Zoran \u017divkovi\u0107, Lavie Tidhar i sli\u010dni svjetski cijenjeni suvremeni pisci “post\u017eanrovske fantastike”), a predstavlja i izvanredan uvid u razvoj projekta doma\u0107ega tzv. \u017eenskog pisma 1980-ih, u kojemu je Santo bila javnosti slabo poznatoga, fantasti\u010dkog segmenta.<\/p>\n
Pripovijetke koje nalazimo u zbirci Bijeli vlak na nebu moga grada nastavljaju trend hibridne fikcije, interpretacije stvarnosti iz neo\u010dekivanih perspektiva koje nas povremeno podsje\u0107aju i na \u010dudni, fantasti\u010dni svijet predstavljen na slikama Ren\u00e9a Magrittea. (…)<\/p>\n
Sve novele Bijelog vlaka, njegovi vagoni koje vu\u010de po nebu moga grada, mogu se shvatiti kao metafore, bilo da su napisane u fantasti\u010dnom ili znanstvenofantasti\u010dnom kontekstu, ostaju\u0107i me\u0111utim pitke, \u010desto ironi\u010dne i zabavne.<\/p>\n
(Tomislav \u0160aki\u0107, iz pogovora knjige)<\/p>\n