Izlazak druge knjige novela Veronike Santo \u201cBijeli vlak na nebu moga grada\u201d sretna je vijest za hrvatsku knji\u017eevnost, a ne samo za polje fantastike, stoga \u0161to Santo predstavlja rijedak primjer suvremenoga, visoko literarnoga pisanja koje se cijepi na ponajbolje stranice doma\u0107ih fantasti\u010dara i suvremenu postmodernu prozu borgesovskog predznaka. Hibridni oblik fikcije koji je odavna pre\u0161ao granice uskih \u017eanrova, a slabo je \u2013 ako uop\u0107e \u2013 poznat u suvremenoj hrvatskoj knji\u017eevnosti (svjetski su predstavnici China Mi\u00e9ville, Zoran \u017divkovi\u0107, Lavie Tidhar i sli\u010dni svjetski cijenjeni suvremeni pisci \u201cpost\u017eanrovske fantastike\u201d), a predstavlja i izvanredan uvid u razvoj projekta doma\u0107ega tzv. \u017eenskog pisma 1980-ih, u kojemu je Santo bila javnosti slabo poznatoga, fantasti\u010dkog segmenta. Pripovijetke koje nalazimo u zbirci \u201cBijeli vlak na nebu moga grada\u201d nastavljaju trend hibridne fikcije, interpretacije stvarnosti iz neo\u010dekivanih perspektiva koje nas povremeno podsje\u0107aju i na \u010dudni, fantasti\u010dni svijet predstavljen na slikama Ren\u00e9a Magrittea. Koliko god svijet u pripovijestima koje sa\u010dinjavaju ovu zbirku bio fantasti\u010dan, nadrealisti\u010dan, ostaje neumitno povezan sa svijetom koji vidimo produbljuju\u0107i njegovu svakodnevnu fenomenologiju. Sve novele \u201cBijelog vlaka\u201d, njegovi vagoni koje vu\u010de po nebu moga grada, mogu se shvatiti kao metafore, bilo da su napisane u fantasti\u010dnom ili znanstvenofantasti\u010dnom kontekstu, ostaju\u0107i me\u0111utim pitke, \u010desto ironi\u010dne i zabavne.<\/p>\n