VERONIKA SANTO •Jedne noći, u šumi, koraci na stazi•

BIBLIOTEKA MACHU PICCHU copyright © 2019.
Veronika Santo i Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu

O knjizi

Zgdje sam bila 7. srpnja 2005. godine: u rimskom metrou vraćajući se s posla. Podzemna željeznica najbrži je način prijevoza u velikim gradovima. Kad si u žurbi, postaje prijeko potrebno da se vrijeme ne gubi po autobusima. Tog dana sam žurila. Ne sjećam se više zašto. Sjećam se gužve, sjećam se velike vrućine jer rashladni uređaji, kao što se to često događa, nisu radili. Znam i da sam kad sam konačno stigla na odredišnu stanicu, zaboravila zašto sam žurila. Sa svih ekrana nestale su propagandne poruke i govorilo se samo o jednom: o terorističkim napadu u Londonu. Narednih sati ćemo saznati da ih je bilo četiri i da su tom prilikom ubijene 52 osobe.

Tjednima, mjesecima, nisam više silazila u podzemlje metroa. U mene se bio uvukao strah. Poginuti tako besmisleno, samo zato što se u tom trenutku tog dana negdje moralo stići? Nakon toga je bilo drugih atentata, drugih prilika za užas, ali jedan od mojih strahova je ostao obitavati u podzemnoj željeznici.