big_853_2830

Društvo za znanstvenu fantastiku SFera iz Zagreba objavilo je knjigu novela Veronike Santo Vrt pramčanih figura. Posrijedi je knjiga za apsolutnu preporuku za sve ljubitelje SF-a, kao i za književne sladokusce: prva knjiga Veronike Santo, jedne od najistaknutijih postjugoslavenskih spisateljica znanstvene fantastike i  “kućne autorice Ubiqa”. Kažem “postjugoslavenskih”, jer Veronika Santo zapažena je pričama u zagrebačkom časopisu Sirius koncem 1980-ih, da bi, nakon gašenjaSiriusa, najvažniji dio svojega opusa objavila u srpskim SF publikacijamaZnak Sagite i Tamni vilajet u sam osvit rata i u prvim ratnim godinama, pa je čak naslovnom novelom ove zbirke bila i zastupljena u zborniku Nova (alternativna) srpska fantastika (1994).

Pritom se Veroniki Santo izgubio svaki trag, barem naizgled. Kad smo Aleksandar Žiljak i ja duboko zašli u projekt antologije hrvatske znanstvenofantastične novele (tiskana je pod naslovom Ad Astra, 2006), pažnju na sebe skrenula nam je Vera Ivosić-Santo, i nije nam trebalo dugo da ustanovimo da je od ranih 1990-ih ona objavljivala pod imenom Vera Santo te, konačno, Veronika Santo. Po prezimenu smo pretpostavili da je Vojvođanka te da je, po logici, studirala u Beogradu i pripadala srpskom krugu SF pisaca okupljenima oko navedenih dviju publikacija. Uz posredovanje Miće Milovanovića došli smo do njezina mejla i saznali da je Santo Zadranka, te da je tijekom Domovinskog rata iz Zadra otišla za poslom u Rim, gdje se na koncu zaposlila u talijanskom parlamentu. Iznenadila se da bi netko smatrao da ona nije hrvatska autorica (što je tema koja se opet poteže i povodom objave ove knjige), kako je rekla Žiljku u razgovoru tijekom priređivanja autorizirane verzije njezine novele “Tragovi” za Ad Astru (ta novela se i u ovoj knjizi donosi u popravljenoj, autoriziranoj verziji iz antologije). Također, čini se kako nije znala da su neke od njezinih novela tiskane u Beogradu tijekom rata – Tamni vilajet kasnio je godinama, tako da su se usred ratnih godina u njima našle i predratne priče, primjerice, Darka Macana i Nevena Jovanovića. U svakom slučaju, Veronikin vrhunac – barem zasad – pao je u te “nestale” godine, i upravo sada ona doživljava nagli uspon, tiskom autoriziranih verzija tih novela, ali i novim radovima.

Upravo se Ad Astra može smatrati zaslužnom za revitalizaciju Veronike Santo. Nakon antologije, ona je nastavila surađivati, i naš novoutemeljeni časopis Ubiq uskoro je za tisak zaprimio dvije novele. “Ekstaza – Otomansko carstvo, 13. stoljeće” tiskana je u prvome broju, a “Mi i oni iza mojih leđa” u drugom. Uskoro smo dobili i treću, “U lov, u lov!”, koja u ovoj zbirci doživljava svoju premijeru, kao i četvrtu, koja je planirana, ako sve bude po planu, za treći broj Ubiqa (studeni 2008). Žiljkovim posredovanjem Santo je ponovno nastupila na sceni i prije Ubiqa, objavivši u SFerinu fanzinu Parsek urednika Borisa Švela novele “Otok u obliku leptira” (broj 89, studeni 2006) i “Duboke vode” (broj 91, ožujak 2007), kao i dvije kratke priče (”Naseljavanje pakla”, “Srce zvijeri”), pritom pokazavši da granice fantastičnoga žanra shvaća sve propusnije, što je pokazala još u naslovnoj, “borhesovskoj” noveli ove knjige – noveli dosad našoj javnosti nepoznatoj – kojom se upisuje ne samo u tradiciju fantastičke i izvanžanrovske književnosti (žanr tu shvaćamo u uskom, komercijalnom smislu SF-a), nego i, primjerice, hrvatskih borhesovaca.

Knjiga borhesovskog naslova Vrt pramčanih figura stoga je ne samo presjek stvaralaštva naše, domaće spisateljice znanstvene fantastike, nego i knjiga dobre proze za sve koje zanima suvremeno (postmoderno i post-postmoderno) pisanje, “žensko pismo” koje je na neki način post-žanrovsko i u kojem se, u tradiciji kako klasične i novovalne znanstvene fantastike, tako i hrvatske borhesovske fikcije i magijskog realizma, Poea, Borgesa i Garcije Marqueza, isprepleću fantastičko, oniričko, podsvjesno, feminino, simboličko, magijsko, mitsko… (Tomislav Šakić, 5/2008)

S korica knjige:

U suton jedne države, mlada se žena, tražeći sebe, upleće u nerazmrsivo klupko vidovnjačkih moći … Putnik kroz vrijeme osigurat će besmrtnost legendarnom razbojniku i dokopati se njegova blaga … U dalekoj budućnosti, posebne se čete bore protiv davno izumrlih čudovišta što ih na svjetlo dana vraća prastara Zemlja … Neobični vrt skriva kartu, koja će okorjeloga gusara odvesti do spasenja, a njegova roba do daleke mu domovine … Dvije su sestre uvučene u bespoštedni rat između ribara i zagonetnih morskih stvorenja … Koji će stanovnik ličke šume ustupiti tijelo bezobličnom putniku što je stigao iz hladnih svemirskih dubina?

Veronika Santo jedna je od najcjenjenijih hrvatskih spisateljica znanstvene fantastike. Njene priče, antologizirane i nagrađivane (nagrada SFERA 1991. godine), uvijek iznova oduševljavaju bogatstvom ideja, snažnim likovima i vještinom kojom su ispripovijedane. U ovoj zbirci sabrano je ono najbolje iz spisateljskog opusa Veronike Santo: jedanaest uzleta mašte što vas skrivenim putevima vode u Vrt pramčanih figura.

Sadržaj knjige:

  • Duboke vode
  • Posljednje putovanje bećara Janike
  • U noć
  • Daždevnjaci
  • Ekstaza: Otomansko carstvo, 13. stoljeće (verzija iz Ubiqa 1)
  • Evici, s ljubavlju (Nagrada SFERA, 1991)
  • Tragovi (autorizirana, dorađena verzija iz Ad Astre)
  • Vrt pramčanih figura (autorizirana verzija)
  • Otok u obliku leptira
  • Čemu služe graničari? (nova verzija)
  • U lov, u lov!
  • Veronika Santo – stvaralačka biografija
  • Bibliografija

Urednik knjige je Aleksandar Žiljak, slika na naslovnici je iz fraktalne galerije Svena Geiera, a riječ je o prvom samostalnom izdanju društva SFera.

Online-čitaonica Veronike Santo:

Tragovi”, verzija iz Tamnog vilajeta (1992), na Projektu Rastko
Otok u obliku leptira”, Parsek, 2006, 89.
Duboke vode”, Parsek, 2007, 91.
Naseljavanje pakla”, Parsek, 2007, 93.
Srce zvijeri”, Parsek, 2007, 95.