Granice na vjetru

Ova knjiga je možda „potraga za izgubljenim vremenom“,
ali ne i žal za prošlošću, za nekom nestalom vojskom, državom ili granicom.

Prolog

Jednom davno, i munje su imale imena, a vjetrovi su smatrani prijateljima ili neprijateljima. A još prije toga, postojale su zemlje okružene beskrajnim morima i na njima otoci s bujnim raslinjem, bijelim pijeskom i školjkama koje pjevaju o izlasku i zalasku sunca. Bio je to svijet koji ne poznaje granice ni države, a većina putnika namjernika koji bi dospjeli u te zemlje nisu nikad čuli za međe niti su znali što one znače. U vrtoglavo dubokim morima rojila su se jata srebrnih riba, zlatne meduze, kitovi, morski psi i dupini. U zraku više nisu lovili gmazovi, nego su letjele ptice. Po tlu su hodali sisavci, neki već nalik slonovima i nosorozima. Nemilosrdni lovci trčali su za svojim žrtvama po travnatim stepama koje su se činile, zavisno od godišnjeg doba, kao zelena ili žuta mora. Sva kopna, sve otoke i nebesko prostranstvo iznad njih nastanjivala su slobodna stvorenja koja nikad nisu upoznala drugog gospodara osim samih sebe i sudbine koju su dijelili s
drugim stanovnicima ovog svijeta…

– KUPI U ČUDNOJ KNJIŽARI!